U početku na listovima i bobicama zapažaju se bjeličaste prevlake . Nakon toga dolazi do pucanja bobica zaraženi listovi otvrdnu, uvijaju se postupno gube zelenu boju i ponekad se suše. Zaražene bobice ako je suho vrijeme osuše se , a za kišna vremena obično ih napada plijesan i bakterije , pa protrunu.
BIOLOGIJA BOLESTI
Gljiva prezimi na dva načina :
PRVI NAČIN PREZIMLJAVANJA je u obliku posebnih organa PERITECIJA na napadnutim organima ( rozgvi , bobici i lišću) . U proljeće periteciji pucaju i iz njih se oslobađaju spore (8 askospora) koje vrše primarnu infekciju. Kasnije se tijekom vegetacije stvaraju konidije ( ljetne spore) pomoću kojih se bolest dalje širi. Napad pepelnice uočimo obično 10-15 dana nakon cvatnje iako ona napada i prije. DRUGI NAČIN PREZIMLJAVANJA je u pupovima i na rozgvi u obliku hifa . Kada tako zaražena mladica krene iz nje se razvije mladica na kojoj su svi listovi zaraženi. Ona je obično kraća od zdrave i deformirana. Konidije koje nastaju na listovima tih mladica šire zarazu dalje . Obično je karakteristično da u jednom vinogradu svake godine na istim lozama možemo pronaći ovakve mladice.
SUZBIJANJE PEPELNICE
1. AGROTEHNIČKE MJERE
Regulirati prehranu ( ne gnojiti prekomjerno dušikom ) , rezidbom ukloniti zaražene mladice i osigurati dobru prozračnost, vršiti ukoliko je moguće zakidanje zaperaka.
2. KEMIJSKE MJERE SUZBIJANJA:
Vršiti preventivna prskanja fungicidima koji djeluju na pepelnicu. U najkritičnijim fenofazama kada je visoka temperatura i visoka vlažnost koristiti kombinaciju sistemičnih i kontaktnih fungicida. Kvalitetu prskanja treba pridati veliku važnost. Bitno je i što češće mijenjati sredstva tako da svako naredno prskanje bude s drugim sredstvom. Broj prskanja zavisi od uvjeta za razvoj bolesti i osjetljivosti sorte može biti od 3-10.
Za zaštitu od pepelnice koriste se slijedeći preparati:
