Prvi simptomi peronospore su u obliku žutih klorotičnih mrlja tzv. ULJANE MRLJE veličine od 1- 3 cm. Mrlje su pokazatelj primarne infekcije zoosporama iz makrokonidije. Nakon nekoliko dana s donje strane lista javljuju se bjeličaste prevlake ( konidiofori s konidijama).Te konidije šire se vjetrom i po dospjevanju na list , bobicu ili grozd u kapi kiše prokliju i na taj način dalje šire zarazu. Kod jačeg napada dolazi do sušenja lista , bobica i čitavih grozdova .
BIOLOGIJA PERONOSPORE
Gljivica prezimljava u zaraženom otpalom lišću koje je bilo u vinogradu i to u obliku oospora koje u proljeće kod temp. zraka 8 – 12oC i u vlaženom tlu klijaju u obliku cjevčice iz koje izrasta makrokonidija ili makrosporangij. Te makrosporangije najčešće uz pomoć kapljica kiše ili vjetara dospiju na donje listove loze. U kapi vode makrokonidija puca i iz nje se oslobađaju zoospore. Te zoospore dalje kroz puči prodiru u list i time vrše primarnu infekciju. U unutarašnjosti lista (između stanica mezofila ) micelija raste i razara tkivo lista. Razvoj gljivice u listu ovisan je o temperaturi zraka tako da vrijeme od prodora gljivice u list do prvih simptoma ( period inkubacije ) različito traje i obično je 1-2 dana. Nakon primarne infekcije gljiva s donje strane lista formira konidije koje kasnije šire zarazu ( sekundarna infekcija). Zaraza konidijama može trajati dugo i gljivica u toku godine tako može imati do 8-10 generacija. U ljetnim mjesecima kada temperature zraka prelaze 30oC i kada nema padavina opasnost od zaraze opada, a isto tako starenjem list i bobice gube puči te je i otežan prodor gljivice u organe biljke.
UVJETI POTREBNI DA SE OSTVARI INFEKCIJA:
1. PRIMARNA INFEKCIJA
-Vlažno tlo i temp. 8 - 10oC preko 24 sata
-Na listovima kap vode najmanje 4-6 sati -Listovi promjera 2-3 cm ( tada funkcioniraju puči )
2. SEKUNDARNA INFEKCIJA
- 2 - 3 dana bar 10-11 mm kiše
- Temperatura iznad 8oC
SUZBIJANJE PERONOSPORE:
Suzbijanje se sastoji u prvom redu u primjeni fungicida, a zatim u manjem obujmu u uzgojnim mjerama .Dakle peronospora se suzbija redovitim prskanjem preventivnim i sistemičnim fungicidima . Preventivni ili kontaktni fungicidi obično se koriste na početku vegetacije i nakon što su bobice prešle veličinu zrna graška, a sistemični se koriste obično pred kraj cvatnje i nakon nje (1 - 2 tretiranja zavisno od potrebe).Obzirom da se nakon pojave sistemičnih fungicida pokazalo da postoji opasnost od pojave rezistentnih sojeva gljivice u praksi gotovo da i nema više čistih sistemika tako da se redovito koriste u kombinaciji s kontaktnim preparatima već tvornički pripravljeni. Za kontaktne fungicide vrlo je bitno da moraju biti prisutni prije nastupa zaraze , prije nego zoospore klijaju i svojom cjevčicom - hifom prodru kroz puč u organ biljke .Isto tako treba znati da gljivica prodire u list kroz puči koje se nalaze s donje strane lista ( naličje ) tako da kod prskanja treba koristiti prskalice koje strujom zraka zavrću list te ga okupaju i s donje strane. Pokrivenost lista treba biti dobra, a vrlo je bitno da su što sitnije kapi koje se kao takve rasporede po listu u obliku filma bez nepokrivenih zona. Dakle nije bitna količina potrošene vode , nego je bitan kvalitet prskanja i pravovremenost. Količina sredstva treba biti prema uputama proizvođača i ne znači da povećana koncentracija znači i veću učinkovitost sredstva. Na taj način se često čine pogreške pogotovo ako se radi o sistemičnim fungicidima jer brže dolazi do rezistentnosti gljivice. Bitno je naglasiti da proizvođači u praksi često miješaju pojam karence i duljine djelovanja fugicida. Obično su karence kod nekih sistemičnih fungicida za vinovu lozu jako duge zbog izbjegavanja mogućih posljedica u preradi grožđa, ali njihovo djelovanje nije ništa duže nego kod kontaktni fungicida. Ovo treba imati u vidu kod učestalih kiša koje se smjenjuju s sunčanim i toplim razdobljima jer je tada povećana opasnosti od peronospore, a pogotovo ako je ona već prisutna u vinogradu. Tada i kod korištenja sistemičnih fungicida razmak između prskanja ne bi smio biti duži od 7-10 dana. Još jedno zlatno pravilo u zaštiti od peronospore kao i ostalih bolesti vinove loze je da svako naredno prskanje treba vršiti s drugim preparatom. Na taj način manja je mogućnost pojave rezistencije.
