Za ovu bolest također kažu da je bolest “ visokog standarda”. U zadnje vrijeme bolest se sve više širi i predstavlja sve veći problem za vinogradare. Razlog njenog širenja dijelom stoji i u tome što se danas češće upotrebljavaju blaži organski fungicidi koji imaju nešto slabije djelovanje od Cu - preparata na ovu bolest. Isto tako prekomjerna ishrana povećava bujnost loze i sredstva slabije dopiru u unutrašnjost čokota koji ostaje netretiran. Povećana ishrana uzrokuje i pad prirodne otpornosti na bolesti.
SIMPTOMI BOLESTI
Listovi
Koncem svibnja na plojci uočavamo sitne tamnosmeđe do crne točkice odumrlog tkiva koje su opkoljene svjetlijim krugom. Središte crne točkice često je raskidano i puknuto. Plojka se rastući raspuca i nabora, a neki listovi čak i otpadaju.
Mladice
Prvi simptomi uočavaju se već krajem svibnja i to na internodijima pri bazi mladice ( obično drugi i treći ). Pojavljuju se pjegice koje se rastom mladara izdužuju i spajaju. Boja pjega je ljubičastocrna . Kasnije te pjege raspucavaju ,a kora postaje krastava.
Na već odrvenjeloj rozgvi oštećenja od fomopsisa izgledaju drugačije . Krastavost se vidi i dalje , ali vanjski dio kore (liko ) sve više izbjeljuje i značajno se razlikuje od zdrave kore. Do proljeća na tom dijelu kore pojavljuju se crne točkice piknide, koje izbijaju iz površinskog dijela kore.
Simptomi fomopsisa mogu se naći i na peteljkovini i bobicama u vidu nešto dužih pjega koje se mogu spojiti u krastu. Napadnute zrelije bobe postaju tamnoplave, a okus im je promijenjen.
BIOLOGIJA FOMOPSISA
U proljeće se na zaraženom rezniku ili lucnju razviju piknide . Za vlažna i topla vremena piknide bubre i iz njih poput vitica u sluzi izlaze spore. Postoje dvije vrste spora A i B. Prve su oveće i ovalne , a druge srpasto nitaste . Jedino su ovalne spore ¸ ( konidije) tipa A sposobne za infekciju. Ove spore raznosi vjetar do novoistjerali mladica i listova . Spore u kapi vode proklijaju i kličnom cijevi prodru putem puči ili ranice u tkivo zelenih organa loze.
Hife ( micelij ) se nakon prodora u tkivo zadržavaju samo u površinskim slojevima stanica. Čim hife krenu malo dublje u tkivo kore , dolazi do obrambene reakcije biljke koja ispod zaraženog tkiva formira plutasto tkivo koje služi kao barijera i onemogućava prodor gljivice. Tako pjege ostaju samo u površinskom sloju. Čim mladica odrveni gljivica nastavlja rastom u mrtvom tkivu kore do proljeća kada na površinu izbijaju piknide koje izbacuju konidije tipa A i B. Za razvoj piknida u proljeće potrebna je temperatura iznad 8 oC i da ima dovoljno vlage iznad 80%. U viticama sluzi koji izlaze iz piknida ima milijune spora. Te spore širi vjetar, kukci i grinje. Izlaženje vitica iz piknida traje vrlo dugu , sve do početka lipnja, ali glavna infekcija je vrlo rano i to u fazi pupanja i razvoja mladica i listova.
Spore kliju već kod 1 oC što nije slučaj s drugim gljivicama koje napadaju vinovu lozu. Gljiva pripada u Fungi imperfecti i nije joj poznat savršeni rasplodni stadij . Nije također poznata ni funkcija spora tipa B , a ima slučajeva da ih i nema .
Gljiva je preko zime saprofit koji se razvija u mrtvom lišću ili mrtvom dijelu kore rozgve.
Također treba naglasiti da je primijećeno da u vinogradima koji su jače napadnuti grinjama ima više crne pjegavosti što se objašnjava time što su ubodi grinja po listu i mladici idealna mjesta za prodor klične cijevi proklijali konidija.
SUZBIJANJE FOMOPSISA
Suzbijanje je vrlo otežano iz razloga što su piknide u proljeće kada su dozrele ispod kore rozgve te su na taj način teško dostupne za fungicide koje koristimo za suzbijanje ove bolesti. Za ovu gljivu je karakteristično da najprije napada pojedinačne čokote u vinogradu i odatle se dalje vrlo brzo širi na ostale zdrave loze. Zato je bitno čim se primijete simptomi bolesti rezidbom uklanjati zaražene dijelove čokota i vršiti redovitu zaštitu fungicidima. Iz nasada se ukoliko je moguće iznosi rozgva nakon rezidbe koju treba spaliti ako se ne koristi za neku drugu svrhu. Ako na čokotu nema zdravih mladica onda treba pristupiti pomlađivanju čokota .
Kemijske mjere suzbijanja fungicidima se vrše redovito i bitno ih je provesti na vrijeme i kvalitetno. Kad kažemo na vrijeme onda treba naglasiti da zaštita od ove bolesti počinje dosta rano , ranije nego od peronospore i pepelnice. Kao obaveznu mjeru zaštite od ove bolesti trebalo bi uvesti zimsko prskanje pred fazu pupanja loze s bakrenim preparatima ( bordoška juha ) u koncentraciji 3%.
Iza ovoga vrše se još 2 prskanja u razmaku 7-10 dana nekim od slijedećih preparata:
